Pitanje: Ko sam ja? Najteže pitanje. Jer ako kažem ime i prezime, ili zvanje, zanimanje, nacionalnost, bilo šta, nisam to, i nismo to. Mogli su nas nazvati roditelji raznim imenima, mogli smo biti rođeni u drugim zemljama, drugačija zanimanja izabrati, ali ostali bi mi u svojoj suštini. Ja, i mi svi, nešto smo mnogo više, i to se ne može imenovati, ali zvaću to bićem iz praktičnih razloga. A biće nam svima Bog daje. Biće jeste, jer postoji. Bit – suština.
Naše biće posjeduje razum i srce, služi se i jednim i drugim. Biće sadrži i dušu i tijelo. Biće, to je cjelina, jedinstvo različitosti. Biće je potrebno probuditi, i to u ovom životu na zemlji, vaskrsnuti za život vječni. Istinsko biće i njegove potencijale vaskrsnuti.
Treba biti!
Nije bitno ništa osim biti. Biti ono što smo u suštini, slobodna bića. Sve naše misli, riječi i znanja bezvrijedna su u kosmičkoj razmjeri, sve osim našeg bića koje prožima Kosmos. To je sve što se treba, a to je najteže jer od malena nas o tome ne uče, nego onom suprotnom, kako da pobjegnemo od nas samih, kako da kreiramo maske i lažne ličnosti za različite prilike. Tu je propast nas kao bića. Propast čovjeka. Čitav svijet je protiv naše suštine usmjeren, i to traje milenijumima. Teško je oduprijeti se uticaju bolesnog društva i biti hrabar. Onaj ko uspije da probije ljusku lažnog društva, ponovo se rađa kao čovjek od duha i vode i vječnost stiče.
Sve je slutnja nečega mnogo većeg, a i ona je dovoljna za ovaj život na zemlji.

I.V.