Pjesma Wind of change grupe Scorpions me na neki čudan način pogodi, jer taj vjetar promjena koji najavljuje i slavi, nije bio to. Samo još jedna varka, kojima nema broja. Svijet nije bolje mjesto za život nakon pada Istočnog bloka. Sve dok postoje strane suprotstavljene, i dok se druga strana mora pobijediti, svijet neće biti srećno mjesto za život. Strane i dalje postoje, i dalje se ratuje, forma i oblici rata se mijenjaju sa tehnologijom, ali suština a to je pohlepa ljudska i sebičnost, i dalje su jake sile kao i kroz čitavu istoriju. To se nije promijenilo. I ta pjesma budi protest u meni protiv takvog svijeta, čiji sam dio, protiv moćnika ovoga svijeta, ali i naivnosti koja je tada slavila ne znajući da su to sve ,,igre,, čija pravila mi ne pišemo. Michael Jackson je svojom pjesmom They dont care about us rekao šta jeste stvarnost, da smo svi ugroženi, i bijeli i crni, žuti i crveni, … jer njima koji se nalaze na pozicijama krojača sudbina nije stalo do naroda, nažalost to su osobe lišene osjećaja za opšte dobro, a jakih instikta za održanje i dominaciju, i takva kombinacija nije dobra. A da te osobe koje kroje sudbine ne rade u interesu naroda, pokazuju dešavanja u svijetu. Po djelima se svak poznaje. Taj protest koji se budi u meni, podstiče me na promjenu mene samog, da budem bolji čovjek. Jedino sebe mogu promijeniti, druge ne. Baš to što je svijet surov rađa zdravi inat koji daje snagu da istrajem da sebe promjenim na bolje i dokažem da dobro ne može biti pobijeđeno. Sve revolucije prošlosti promašaj su, jer u krvi i ubijanju drugih, pa i takvih koji su vladari ovoga svijeta, ništa se ne mijenja suštinski, samo formalno. Jedina revolucija koja mijenja istinski svijet jeste kada većina čovječanstva shvati da sebe može i mora mijenjati na bolje, i da se dostigne kritična brojka takvih boljih ljudi, koja omogućava da nikakve naredbe ni izbori ni zakoni ne mogu uticati na međuljudske odnose negativno. Tada se zaista izmiče ludacima tlo pod nogama, i silaze s vlasti. Samo to, naša većina. Jedan takav slučaj, rijetki, zbio se za vrijeme I svjetskog rata na frontu u Francuskoj, kada su za Božić izašli vojnici iz rovova, Njemački, Francuski i Britanski i pozdravili se i proslavili Božić zajedno. Da li je to dobar primjer koji treba slijediti? Da. Ali, gospodari rata i sudbina su to brzo suzbili, kaznili i dali primjere da se to neće tolerisati. Strah je ono čime vladaju čovječanstvom. Kad bi imali jaku vjeru, strah bi nestao, a sa tim i glavna poluga upravljanja.

I.V.