Ne zaboravljam davni san. Riječi koje mi govori glas: KO TRAŽI NAĆI ĆE!

Šta tražiti? SEBE, BOŽANSKO PORIJEKLO KOJE SE ZABORAVI, I KOJEG SE TREBA SJETITI! Isto važi za sve nas, nisam izuzetak. Svi smo djeca Božija.
Božansko se uvjek otkriva u sebi. Posljedica osvješćenja je veća empatija, veća ljubav, veća misao o zajedništvu. A to se ne postiže bez rada na sebi, bez molitve, suza i živog iskustva suočavanja s sobom.
Skriveno od nas je to, suština života, jednostavna istina – nevinost, prostodušnost, skromnost, smirenje, blagost, radost. Vidite, sve to nam se nameće kao slabost. Ali nije, to je snaga, jer duša je upravo takva, nevina, skromna, smirena, blaga. Ipak, ovaj svijet je poput zatvora u kojem se s mukom uči.
Vrhunac je dodir dva svijeta, dvije polovine, susret sebe malog sa sopstvom vječnim.

Kao svaki porođaj, bolno je i s plačom se ostvaruje! Tjelesno rođenje je jedno, a duhovno je drugo, i ono traje tokom života dok napokon čovjek ne dosegne viši nivo svijesti.

Zaista, zaista, kažem ti, ako se ko ne rodi odozgo, ne može vidjeti carstva Božija. Reče mu Nikodim: kako može čovjek da se rodi kad je star? Zar može po drugi put da uđe u utrobu svoje majke i da se rodi? Odgovori Isus: zaista, zaista, kažem ti, ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Što je rođeno od tijela – tijelo je, a što je rođeno od Duha – duh je. Nemoj da se čudiš što ti rekoh: treba da se rodite odozgo. Vjetar duva gdje hoće i fijuk njegov čuješ, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. Evanđelje po Jovanu 3:3-9

I.V.