I
Sumnjah, zaista sumnjah,
vidjeh zla i patnju
bol i suze
mučenja i naslade krvnika,
i sumnjah.
Kako može Bog dobar biti
kad pakao postoji?
Sumnjah odista.
Srce plakalo mi je
tijelo onemoćalo.
Djecu bez iđe ikoga,
beskućnike male,
osljepljuju da bi prosjaci bolji bili
više novca donijeli.
Bože, rekoh sebi,
pa Ti dobar nisi.
U Tvoje postojanje ne sumnjah
jer svijet ovaj neko stvori.
Ali u dobrotu Tvoju sumnjah,
u milost i saosjećanje sa djecom Tvojom
sumnjah.
Vladari ovoga svijeta tlače djecu Tvoju
milenijumima,
naslađuju se svojim krvavim igrama.
Ti, đe si kada nevini stradaju?
Ovaj svijet previše mana ima
da bi se svemoći Tvojoj
pripisati mogao.
Ako pak svemoćan jesi,
onda dobar nisi?
Pitah se i sumnjah tako, Bože naš.

II
A onda,
Svjetlo me ogrija,
toplina obuze,
riječi mi dođoše:
Igore, smiri se.
Nije ovaj svijet što se misli,
ni pravda predviđena za svijet ovaj
u kome živimo
privremeno.
Smiri se.
Ljubav,
zar ona nije dokaz da postoji Bog
Bog blagi, preblagi?
Ako Bog zlo je,
otkuda bi On
budući zlo,
ljubav stvarao?
Otkuda ako je zao
za ljubav On bi znao?
Osjećajna bića osjećaju intezivnije
zato ti i sumnja izbija
pod snagom emocija
i srca čistog.
Smiri se,
Bogu jedinome
i Samilosnome prepusti sve,
samo ti vjeruj, i volji Njegovoj se podaj.
Ko god tako postupa,
iznevjeren biti ne može.
Zar ti ljubav koja jeste rijetka,
a rijetka je zbog nas ljudi
i naše niske svjesnosti,
zar ti ona ne obasjava
i ne potire svo zlo koje ni nabrojati ne možeš?
Obrati pažnju i srce će ti reći,
da čak i ti malobrojni,
svijetli primjeri ljudske dobrote i samilosti,
toliko vrijede da te ispune milinom;
zar ti suze od miline te poteći neće?
Zar ćeš i dalje u Oca našega sumnjati?
Ako mi kao mali, imamo mogućnost ljubavi,
koliko tek Bog naš Svemoćni
savršenu ljubav ima.
Igore, ne sumnjaj,
vjeruj,
sve smisla ima,
ništa neće neplaćeno ostati,
svak za svoja djela odgovoran je,
život traje duže nego što mislimo,
svako djelo na naplatu dođe.
Bog žali i za grešnike nepokajne,
jer i oni su djeca Njegova,
ali shvatiti ljubav ne žele.
Kada bi i oni zrakama ljubavi
da do srca njihovih dođu dopustili,
plakali bi rijekama, moleći za oprost.
Ne očajavaj,
vjeruj i budi svjetlo svijetu,
radi sve što do tebe je
da Sunce ljubavi
jače sja.
Nakon ove spoznaje,
rekoh:
Hvala,
hvala
hvala
Bože naš!!!

I.V.

Objavljeno na dan Svetog Joanikija Devičkog