I

Svi neke svoje istine imaju, od pojedinaca, do vlasti država. Svak svojoj istini vjeruje. Pobjednici istoriju pišu, kako onda vjerovati istoriji? Tu se neprijatne činjenice brišu, pogodne na sva zvona propagiraju. Poznato, zar ne? Vjeruje se političarima, izborima, slave se pobjede koje nisu volja naroda, već volja sila stranih. Vjeruje se raznim religioznim vođama – farisejima, koji vrlo često dijele ljude i sudije bivaju umjesto miritelja i primjera svima, koji Riječ Božiju zloupotrebljavaju i na strah u narodu igraju zarad ostvarenja interesa. Interesi, sve se svodi na interese među moćnima. Tu saveznik danas neprijatelj je sjutra, i kako u takvom poretku mir na Zemlji očekivati?

Narodu kojim se kontroliše, treba nadu dati, da u surovom poretku koji postoji, a postoji dovoljno dugo da se jedina istina zaboravlja, ipak koliko toliko ostane u iluziji da nije kontrolisan ni porobljen (umno porobljen). Priča je ovo veoma teška, opširna, a ipak osjećam potrebu da bar ovoliko zapišem da bih ostavio sebi i onima koje istina interesuje trag odakle mogu krenuti u pogodno vrijeme ka odgovorima koji osvješćivanju vode.

II

Ne možemo biti sigurni u ništa, baš ništa osim da Bog postoji, i duša postoji, da dušu ima sve što živi, da pred Bogom svi smo jednaki. To jedino je istina, sve ostalo laž je u većoj ili manjoj mjeri, zabluda ili najgore – istina pomješana s laži. Sa tom istinom živjeli su aboridžini u Australiji, bušmani na jugu Afrike, plemena prostranih prerija Američkog kontinenta, prvobitni i svi istinski hrišćani kroz sva vremena, i to je svima bilo dovoljno za život na Zemlji, nisu im trebali komfor ni oružja, nije im trebala država ni vlast, shvatali su da ta jedina istina znači: život na Zemlji treba provesti u harmoniji sa prirodom, činiti dobro bližnjemu svome, na Zemlji smo privremeno, spremiti se za smrt, koja nije kraj već prelazak u drugi svijet. Ta jedina istina dovoljna je za smisleni život!

Kako da baš samo to je istina, kako to dokazati, ima li dokaza za to? Ako čitav svijet sa svom raznolikošću života, sa dizajnom, redom i ravnotežom, Kosmos s bezbrojnim svjetovima nije dokaz, i ako dokaz nije empatija koja je usađena u sva bića, empatija koja dovodi do bliskih odnosa ne samo među ljudskim bićima, već i među životinjskim vrstama, pa i poznate empatije među ljudima i životinjama (dovoljno je osvrnuti se na odnos čovjeka i pripitomljene životinje), ako dokaz nije usađena savijest, i intuicija (savijest i intuicija postoje kod ljudskih bića) koja je dublji i važniji organ spoznaje svijeta od eksperimenata i matematike koji se oslanjaju na privremena i ograničena fizička čula, jer intuicija je duševni organ povezan s samim Božanstvom, ako sve to nije nešto relevantno, onda ućutaću. Zaista ćutaću.

I.V.

IСXСNIKA