1. Unutrašnje putovanje je najvažnije putovanje u životu. Unutar sebe svako ko krene, upoznaće zlo u sebi, i sklonost ka dobru. Čovjek je ambivalentno biće, sa varirajućim stanjima, emocijama, mislima i sklonostima, ogromnih potencijala kako za destrukciju tako i za život vječni. Na koju stranu će se čovjek opredijeliti zavisi od dosta faktora, od djetinjstva, tj. da li je kao dijete osjetio ljubav i bio voljen, ili ne (uticaj porodice je najbitniji, roditelji primjeri neprocjenjivi), uticaj šire zajednice, društvo, određene situacije i događaji i kako se na njih odreaguje, …
2. Najveći neprijatelj moj, jeste u meni, to sam ja sam sebi. Ko je vaš najveći neprijatelj?
3. Grešan sam čovjek. Svi smo grešni, bez izuzetka. Grijeh je nasljedni, još od praroditelja, pa ako hoćemo i preegzistentni. Glavna odlika tog grijeha nasljednoga jeste pad sa visina, koji je ostavio sklonost nas kao bića ka destrukciji i haosu, neposlušnost Bogu, time čineći štetu sebi i svima oko nas.
4. U svakome pa i najvećem grešniku, luča Svevišnjega gori do posljednjeg izdisaja u životu ovome na Zemlji. Zato nemam, i nemamo prava ni najmanjega da sudimo nikome! Sud svako od nas donosi samome sebi, našim mislima, riječima i djelima, našim postupanjem prema sebi samima i prema bližnjima, ali toga najveći broj ljudi postane svjestan nakon odvajanja duše od tijela u trenutku smrti, a tada može kasno biti za spasenje.
5. Nada u životu, istinska, i te kako postoji. A to je Bog Apsolut. Kako neko i pomisliti može da Carstvo Božije može primiti nešto što Bogu ne priliči (samoljublje, gordost, mržnja, sujeta, licemjerje…), kako i pomisliti se može da Apsolut u sebe može primiti nešto tako ograničeno kao što je sebičnost, koja je uniženje slobode koja nam je data? Tek oslobađanjem uma postajemo podudarni Apsolutnom da nas primi. Tek pobjedom istinske ljubavi i posjedovanjem čistog srca otvaraju se kapije vječnosti. A to može svako, mlado i staro, bogat i siromašan, ova i ona nacija…
6. Molitva, post, disciplina, sve to vodi kontroli uma, vladanju umom svojim, to je zadatak svih koji spasenje žele.
7. Moram biti zahvalan, zahvalan i radostan jer milošću Božijom ja postojim, milošću Božijom život mi je dat (svima nama bez izuzetka) da ga iskusim i odaberem jedan od dva puta: put u život vječni ili put u smrt vječnu. Vječni život je ostavljen kao potencijal svima nama, i da li će biti ostvaren, zavisi od nas samih. Otud i velika odgovornost za sva naša djela i izbore je treba da dovede do pravih izbora (razmisliti prije nego se nešto bitno učini).

Za kraj: BOŽE, JA TE NE MOLIM DA ME OSLOBODIŠ OD ŽIVOTNIH PATNJI, NEGO DA ME U PATNJAMA NE NAPUSTIŠ. PATRIJARH PAVLE

I.V.

IСXСNIKA