Riječi onih koji znaju, jer smirenjem svojim stekli su uslove da im Gospod otkrije tajne…

+O vječnosti:

• Postoji u prirodi nužnost da se besmrtna duša izliječi i očisti se, ako to nije učinila u zemaljskom životu, izliječenje će se obaviti u budućim i potonjim životima. Sveti Grigorije Niski
• Muči vas pitanje kako je moguće da čovek u toku svoga relativno kratkog života postigne onakvo savršenstvo kakvo Hristos od nas traži, kada je gotovo neprekidno izlagan svim mogućim iskušenjima fizičke, materijalne, duševne i duhovne prirode. Azijska ideja reinkarnacije čini vam se logična i prihvatljiva. Reći ću vam, ona je savršeno nepotrebna hrišćaninu. Zašto? Zato što i sveti hrišćanski oci uče o produžavanju našeg života, ali ne ponovo ovde na zemlji, već u duhovnom svetu posle smrti našeg zemaljskog bića. Svaki od nas nastavlja da se usavršava posle preseljenja tačno na onom stupnju duhovne lestvice do koje je stigao ovde na zemlji. Otac Justin Popović kao odgovor mladog Vladete Jerotića na pitanje o reinkarnaciji, knjiga: Vladeta Jerotić, Duhovni razgovori, Ars Libri, Beograd, 2017.
• Sundar Sing piše o jednoj svojoj viziji: Jednom vidjeh ja u svijetu duhova jedan duh koji je pod grižom savjesti trčao tamo amo kao lud. Jedan angel reče: Ovaj čovjek mogao je u svijetu da se pokaje i obrati Bogu, ali kadgod bi ga počela savjest gristi zbog grijeha, on je ugušivao glas savjesti pićem. Potrošio je sve svoje imanje, upropastio porodicu i najzad izvršio samoubistvo. Sada kao pobjesnio pas juri tamo amo mučen savješću. Mi smo radi da mu pomognemo ali nas u tome spriječava njegova pokvarena priroda. Sada je duša njegova naga i sav duhovni svijet može da vidi njegov grešni život. Zato on i bježi u tamu među duhove zla, da bi izbjegao muke koje mu nanosi svijetlost.

+U čemu je problem:

• U nama postoji mislena borba, koja je mnogo teža negoli čulna. Prepodobni Filotej Sinajski
• Sveti Jovan Zlatousti uči da svako zlo potiče od nas samih, pa tek onda od đavola. Ako držimo um svoj budnim i srce svoje čvrsto u vjeri, đavo nema pristupa u nama. Đavo samo izlazi u susret našim sopstvenim zlim pomislima.
• U našem društvu ljudi nisu navikli da sumnjaju u moć ljudskog razuma – reče dama. – Njima se čini da čovjek sve može shvatiti i dokučiti… – Vjera je ipak nešto drugo. Ona je u stvari probuđena sposobnost duha da uz pomoć posebnih duhovnih svojstava spozna metafizički svijet s njegovom nematerijalnom suštinom. Arhimandrit Rafail Karelin, Traganje za istinom, manastir Podmaine, 2014.

+Kako riješiti problem:

• Uzdaj se u Gospoda svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Priče Sol. 3,5
• Moramo naučiti da vladamo svojim mislima, da unosimo red u njih, onda nam neće moći ništa da naude nemirne misli drugih ljudi. Treba da se učimo jednostavnosti i prostoti Hristovoj. Kada negde hoćemo da idemo i nekoga posetimo, pa unapred mislimo da ćemo možda smetati, onda naša poseta neće ispasti kako treba jer već dolazimo sa zbunjujućim mislima koja će proizvesti negativno dejstvo na onoga kome idemo. Nema smirenja dok se srce ne umiri i ne počne da prima utiske spolja bestrasno. Ovako stanje nije lako postići i ono ne znači neosetljivost prema bolovima i patnjama drugih ljudi, već samo prema sopstvenim prohtevima koji i dalje izazivaju našu patnju. Kako sebe lišiti sebe, a i dalje ostati osetljiv za bolove ljudi i sveta? Samopregorevanjem. Otac Tadej, knjiga: Vladeta Jerotić, Duhovni razgovori, Ars Libri, Beograd, 2017.
• Na čemu molitva treba da se temelji? – Na bdijenju i trezvenosti, tačnije na dvije prve zapovjesti blaženstva: o duhovnom siromaštvu i o onima koji plaču i koji će se utješiti. … Bdijenje je čišćenje uma od pomisli a trezvenost je borba sa strastima. Strasti nas opijaju isto kao i vino – objasni joj duhovnik. … Biti siromašan duhom znači nevjerovati da smo u stanju da svojim silama učinimo bilo šta dobro, i čak i najmanje dobro ili pobjedu nad samim sobom pripisivati blagodati Božijoj. – objasni duhovnik. – Čovjek siromašan duhom osjeća kako malo zna. Kod njega se pojavljuje želja da uči, a učenje u duhovnom smislu su poslušnost i odsjecanje volje. Iz poslušnosti se rađa smirenje koje stišava pomisli i um čini bistrim. Čovjek koji ne odsječe svoju volju stalno je uznemiren i zabrinut. Um gordog čovjeka nema mira i kao gladna zvijer napada na površna znanja kako bi se njima zasitio i tako se dokazao. Ali on na taj način ipak ne zadobija najvažnije – duševni mir. Arhimandrit Rafail Karelin, Traganje za istinom, manastir Podmaine, 2014.

I.V.

IСXСNIKA