Sveto predanje postoji uporedo sa Svetim pismom. Sveto predanje je dopuna i pojašnjivač Biblije. Predanje je mnogo obimnije od Biblije, sadrži živo iskustvo preobražaja pojedinaca, spoznaje koje je Bog dozvolio pojedinima (npr kada je dozvoljeno sv. Antoniju Velikom da uvidi put duša nakon smrti tijela i početke mitarstava, ili neprijateljsku mrežu koja prekriva nebo nad nama) i to iskustvo i spoznaje, objašnjenja misterija života i stvarnosti, uvećava se. Sveto predanje ne poništava Bibliju, naprotiv, ono je njena dopuna.

I Sveto pismo i Sveto predanje su Božijim promislom dati čovječanstvu kao putokazi i alatke za spasenje duša, naravno, za one koji žele spasenje.

Prožimaju se. Ona duhovna iskustva i otkrovenja koja su postala dio Svetog predanja su upoređivana sa Svetim pismom, i sve ono što nije imalo utemeljenja u Svetom pismu bilo je odbačeno.

Dobrotoljublje (Philokalia) je riznica ljudske potrage i patnje, preobražaja i dostizanja spokoja, prateći Hristov put. Žitija svetih su korisni primjeri iz života svetih, dokaz da vjera pobjeđuje sumnju, smisao pobjeđuje besmisao, vječni život pobjeđuje ovaj kratkotrajni, ali i da se sve svodi na lični izbor pojedinca, da li će izabrati život vječni ili ovozemaljske naslade i iluzije.

Jedan takav poučan primjer iz žitija Prepodobnog Makarija Velikog: Reče mu jednom demon: „Ima samo jedno, u čemu te ja ne mogu nadvladati; to nije post, jer ja ne jedem nikad ništa; to nije ni bdijenje, jer ja ne spavam nikad“. „Nego šta je to?“ upita ga Makarije. „Tvoje smirenje“, odgovori demon. Svome učeniku Pafnutiju govorio je Makarije često: „Ne osuđuj nikoga, i bićeš spasen“.

Sveto predanje (iskustvo duhovno naprednih) nas upozorava da ne tražimo prioritetno krivce za probleme u vlastitom životu u drugome ili drugima, već u sebi. Opominju da vizije i viđenja, snove, ne tumačimo jer nismo sposobni za razlikovanje proizvoda sopstvenog nesvjesnog od istinskih upliva iz duhovne sfere postojanja. Tako npr ava Pimen odgovara jednom učeniku pomalo podsmješljivo, na njegovo pitanje zašto ga napadaju demoni: Zar tebe napadaju demoni? Nas ne napadaju budući da postupamo po svojoj volji. Jer su naše želje postale demoni pa nas muče da ih ostvarimo. A ako hoćeš da vidiš na koga demoni nasrću, evo, nasrtali su na Mojsija i na one koji su mu slični.

Ima i pretjeranih navoda u žitijima, ali to je služilo u prošlim vremenima, taj slikoviti govor i borbe sa aždajama, da bi podstaklo srca na borbu sa zlom u sebi, mada je malo ko to shvatao.

Za kraj, treba reći, nismo dužni ići u pustinje i šume i biti sami; za time čeznu neke duše, duše nalik anđeoskim, koje su snažne i voljne žrtvovati se na tom stepenu i moliti se za čitav svijet. Nama većini iskustvo iz Svetog predanja služi kao uputstvo, kao savjeti, kao pomagači u našim životima. Evanđelje je radosna vijest, i život po evanđelju treba biti ispunjen radošću i dobrotom, ljubavlju, zašto onda biti tužan i depresivan?

Svoja sveta predanja imaju sve religije na ovaj ili onaj način. Ne zaboravimo, religije su škole za duše. Iskustva i pouke, slutnje o onom najdubljem, sveprožimajućem i zajedničkom za svo čovječanstvo svih škola su iste (ukoliko prevladamo isključivost i otvorimo um za istinu). Upravo su potraga i slutnje ono što ujedinjuje čovječanstvo, ne odgovori. A i odgovori su veoma slični, u suštini isti …

I.V.