Patnja, bolesti, smrt, bitni su uzroci stradanja živih bića, i čovjek nije njihov uzrok. Sve to je postojalo i prije nastanka čovjeka. Tome ni jedno biće ne može umaći na ovom nivou postojanja, niti se može spriječiti, život bez patnje, bolesti i smrti je nezamisliv. A postoji i zlo koje razumna bića (koja poznaju dobro i zlo, poput čovjeka) čine, bilo svjesno ili nesvjesno, iz neznanja, i sebičnosti, i to zlo se može spriječiti, i preokrenuti ka činjenju dobra. Ali te promjene nema bez POKAJANJA (METANOIA). A pokajanje mora poteći iznutra!

Za patnje koje dotiču svako biće nemam odgovor otkuda, i do kada će postojati. Zato je dovoljno i korisno znati da ja kao razumno biće, ukoliko želim, mogu rasuditi šta je zlo a šta dobro, i svjesno širiti dobro i svjetlo u tami ovog palog svijeta.

Metanoja je tačka preokreta života iz duhovne smrti, koja je vječna smrt, i početak izgradnje duhovnog – vječnog života. Metanoja je kao što kaže sama riječ: preumljenje, potpuna izmjena života, od misli do djela. Jer samo duh nadživljava materiju, i samo duša postoji i nakon raspadanja tijela …

Da bi se spoznalo ono bitno, i stekli uslovi za Pokajanje (Metanoia) potrebno je:

Siđi u svoje srce i naći ćeš u njemu lestvicu za penjanje u carstvo Božije. Kao i: Čoveče, nemoj da daš svoj unutrašnji mir ni za šta na ovom svetu. Po svaku cenu sačuvaj svoj unutrašnji mir. Pomiri se sam sa sobom, pa će se sa tobom pomiriti i nebo i zemlja.  (Sv. Isak Sirin).

Valja imati na umu riječi sv. Antonija Velikog:

1. Mi obično pogrešno upotrebljavamo reč slovesan (razuman) prilikom primenjivanja na ljude. Slovesni nisu oni koji su izučili izreke i spise drevnih mudraca, nego oni koji imaju slovesnu dušu i koji mogu da razlikuju dobro od zla, te ono što je rđavo i po dušu štetno izbegavaju, a ono što je dobro i za dušu korisno usrdno ištu i čine uz veliku blagodarnost Bogu. Jedino njih uistinu možemo nazvati slovesnim ljudima.

2. Istinski slovesan čovek ima samo jednu brigu: kako da bude poslušan i kako da ugodi Bogu svih. On se samo jednom uči – kako da mu blagodari za Njegovo promišljanje i upravljanje svim što postoji, ma šta njega samoga zadesilo u životu. I zaista, bilo bi neumesno da lekarima, koji nam daju i gorke i neprijatne lekove, budemo blagodarni za naše telesno zdravlje, a da Bogu zbog onoga što nam izgleda neprijatno budemo neblagodarni i da ne shvatamo da se sve zbiva po Njegovom promislu na našu korist. Jer, poznanje Boga i vera u Boga jeste spasenje i savršenstvo duše.

3. Uzdržanje, nezlobivost, celomudrenost, uzdržljivost, trpljenje i slično, dobili smo od Boga kao velike vrlinske sile. One se suprotstavljaju i protive teškoćama koje nas snalaze i pomažu nam. Ako se budemo vežbali u njima i uvek ih budemo imali pri ruci, ništa više nećemo smatrati teškim, ili bolnim, ili nepodnošljvim, već ćemo smatrati da sve što doživljavamo jeste ljudsko i da će sve to pobediti vrline koje su u nama. Ovoga se ne sećaju oni koji su nerazumni dušom, i oni koji ne shvataju da sve biva na dobar način, onako kako treba, na našu korist, da bi zablistale vrline i da bi nas Bog uvenčao.

I.V.