Zamislimo osobu koja vjeruje u drvo kao u Božanstvo. Ima ličnu vjeru u sveto drvo, bez nama poznatih osnivača religija, bez svetitelja, bez hrama. Ipak, njegova djela su nesebična, ispunjena istinskom željom da drugome pomogne, ta osoba ne nameće drugome svoju vjeru, i ima mir i hrabrost pred svakodnevicom. Ko može reći da ta osoba ima lažnu vjeru? Na osnovu čega bi to moglo da se tvrdi? Samo na osnovu teologija i dogmata, koji vjeru kvare! Ali i oni imaju svoju svrhu, ne baš najsrećniju:

… Sinesije, biskup Aleksandrije: “Prema tome, kao biskup crkve, ja ću nastaviti da širim njene priče, ali ću na ličnom planu ostati filozof do samog kraja.” Ranohrišćanski crkveni oci bili su čvrsto ubeđeni da su dublje misterije hrišćanskih božijih zakona bile izvan domašaja laičkog razumevanja. Stoga, da ne bi “bacili bisere pred svinje”, izmislili su ciklus priča koji je na kraju prihvaćen kao doslovna istorijska činjenica. Pod različitim okolnostima ista situacija se odigrala u većini religija. Duhovnost ne mogu shvatiti oni koji nisu duhovno prosvetljeni. A opet, prosvetljenje ne može biti poklonjeno; ono se mora zaslužiti. S druge strane, da bi religija imala svrhu mora biti razumljiva mnoštvu njenih sledbenika. Kao rezultat toga dolazi do neizbežnog kompromisa sa istinom. Služeći neupućenom mnoštvu, teologija ostavlja određeni broj prosvetljenih bez odgovorajućeg duhovnog okrepljenja…

Novi Zavet je dve hiljade godina prihvatan na osnovu vere i ličnih ubeđenja pojedinaca koji nisu bili u mogućnosti da dokažu u šta veruju. Niko neće osporavati iskrenost i posvećenost stotina miliona onih koji su prihvatili hrišćanstvo. Niti je u duhovnom smislu od značaja da li je njihovo verovanje zasnovano na činjenicama, ili bajkama, ukoliko su živeli ispravno i bili podstaknuti u pravcu tolerancije, poštenja, blagosti i mudrosti. Sve druge stvari su manje važne.

(iz knjige: Menli Palmer Hol, Tajna doktrina u Bibliji, Stari i Novi Zavet, Metaphysica, Beograd, 2019.)

Ezoterija je ključ za razumjevanje svih biblija svijeta. Ezoterija nije tajno društvo koje pokorava svijet. Ezoterija je fokus čovjekove svijesti ka unutrašnjem, istinskom biću čovjekovom.

Mi smo Božija bića. Kao takva imamo život u sebi koji nosi postojanje naše. Život od Boga dolazi. Šta to drugo znači nego da mi svi kao Božija djeca unutar nas nosimo Božiju suštinu koju sebi moramo osvjestiti, jer našim neznanjem na duhovnom planu mi zaboravljamo tu osnovnu činjenicu koja znači da smo potencijalno besmrtna bića. Ezoterik je Isus bio, i svi proroci koji su narod pokušavali iz tog zaborava (duhovnog sna, smrti) da probude i otrgnu iz smrti duhovne, ali sve ih je ubila crkva zemaljska i teologija fariseja, sveštenstva. Ezoterijske istine se iz razloga ugroženosti od strane vječitih lovaca na istinu i slobodu duha (čiji je cilj san ne buđenje), sastavljaju u priče koje imaju najmanje tri nivoa:

-bukvalni za one koje ne zanima više značenje ni razmišljanje;

-moralni smisao koji šalje poruku da se dobro i znanje sjedine u životu pojedinca i djeluje iz ljubavi prema Bogu i bližnjem.

-Treći nivo koji iznose priče mudraca koji su sastavljali Bibliju i sve ostale biblije svijeta je otkrivanje viših istina o porijeklu čovjeka, stvarnosti Univerzuma, brojnim stanovima i bićima Univerzuma, tog tijela Božijeg.

Za svakog i za svačiji nivo razumijevanja sebe i stvarnosti ostavljen je sloj Biblije. Ipak, najbolje je pomaći se sa bukvalnog sloja razumijevanja, jer je na tom nivou upravo ogromna zamka uplitanja u besmislena pitanja, i podjele među ljudima. Ipak je to najniži stepen razumjevanja.

Za kraj, da se ponovi: Niti je u duhovnom smislu od značaja da li je njihovo verovanje zasnovano na činjenicama, ili bajkama, ukoliko su živeli ispravno i bili podstaknuti u pravcu tolerancije, poštenja, blagosti i mudrosti. Sve druge stvari su manje važne.

Kao i sljedeće: Ljudi svih veroispovesti se rađaju, žive svoje živote, korisne ili jalove već prema naravi, i prošavši njihov tok, napuštaju pozornicu ovog sveta bez obzira na to u šta veruju ili ne veruju. Vrt paganskog poljodelca buja uz propisanu negu, a i vrt hrišćanskog poljodelca će biti isto tako zelen ako se o njemu bude starao. Oba će propasti ako budu zapušteni. Kiša pada podjednako i na pravedne i nepravedne, a verovanje ili neverovanje ne dodaje ništa čovekovom dostojanstvu niti tome koliko ima u svome ambaru. … Naše pravo bogatstvo leži u činjenici da verujemo. Naše lično prihvatanje je opipljiv znak nečeg višeg i prelepog, plemenitog i mudrog. Ono je neophodno za našu ličnu sigurnost. … Svaki na svoj način uživa u duhovnoj utehi. … Religija je neophodna čoveku, ali teologije koje se međusobno nadmeću nisu ni neophodne ni poželjne. Religiozne predrasude, religiozna isključivost i religiozni fanatizam su psihoze. (iz knjige: Menli Palmer Hol, Tajna doktrina u Bibliji, Stari i Novi Zavet, Metaphysica, Beograd, 2019.)

PS

Religija ima onoliko koliko ima, bitna je zajednička suština, put i ponovno uspostavljanje jedinstva čovjeka i Boga, a religija je tu da čovjeku pruži motivaciju i mudrost potrebnu za taj put koji svaki istinski religiozan čovjek mora sam preći.

I.V.