Zamislimo osobu koja vjeruje u drvo kao u božanstvo. Ima ličnu vjeru u sveto drvo, bez nama poznatih osnivača religija, bez svetitelja i bez hrama. Ipak, njena djela su nesebična, ispunjena istinskom željom da drugome pomogne. Ta osoba ne nameće drugome svoju vjeru i ima mir i hrabrost pred svakodnevicom.

Ko može reći da ta osoba ima lažnu vjeru? Na osnovu čega bi to moglo da se tvrdi? Samo na osnovu teologija i dogmi, koji vjeru mogu udaljiti od njenog suštinskog smisla?

Ali i teologija i dogma imaju svoju istorijsku ulogu, ne uvijek najsrećniju:

… Sinesije, biskup Aleksandrije: “Prema tome, kao biskup crkve, ja ću nastaviti da širim njene priče, ali ću na ličnom planu ostati filozof do samog kraja.” Ranohrišćanski crkveni oci bili su čvrsto ubeđeni da su dublje misterije hrišćanskih božijih zakona bile izvan domašaja laičkog razumevanja. Stoga, da ne bi “bacili bisere pred svinje”, izmislili su ciklus priča koji je na kraju prihvaćen kao doslovna istorijska činjenica. Pod različitim okolnostima ista situacija se odigrala u većini religija. Duhovnost ne mogu shvatiti oni koji nisu duhovno prosvetljeni. A opet, prosvetljenje ne može biti poklonjeno; ono se mora zaslužiti. S druge strane, da bi religija imala svrhu mora biti razumljiva mnoštvu njenih sledbenika. Kao rezultat toga dolazi do neizbežnog kompromisa sa istinom. Služeći neupućenom mnoštvu, teologija ostavlja određeni broj prosvetljenih bez odgovorajućeg duhovnog okrepljenja… Novi Zavet je dve hiljade godina prihvatan na osnovu vere i ličnih ubeđenja pojedinaca koji nisu bili u mogućnosti da dokažu u šta veruju. Niko neće osporavati iskrenost i posvećenost stotina miliona onih koji su prihvatili hrišćanstvo. Niti je u duhovnom smislu od značaja da li je njihovo verovanje zasnovano na činjenicama, ili bajkama, ukoliko su živeli ispravno i bili podstaknuti u pravcu tolerancije, poštenja, blagosti i mudrosti. Sve druge stvari su manje važne. (iz knjige: Menli Palmer Hol, Tajna doktrina u Bibliji, Stari i Novi Zavet, Metaphysica, Beograd, 2019.)

Ezoterija je ključ za razumijevanje svih biblija svijeta.

Ezoterija nije tajno društvo koje pokorava svijet. Ezoterija je usmjeravanje čovjekove svijesti ka unutrašnjem, istinskom biću čovjekovom.

Mi smo Božija bića. Kao takva, imamo život u sebi koji nosi naše postojanje. Život od Boga dolazi. Šta to drugo znači nego da mi svi, kao Božija djeca, unutar sebe nosimo Božiju suštinu koju sebi moramo osvijestiti? Našim neznanjem na duhovnom planu zaboravljamo tu osnovnu činjenicu koja, u okviru ovog pogleda na svijet, znači da smo potencijalno besmrtna bića.

Ezoterijskim tumačenjem mogu se posmatrati i Isus i proroci koji su nastojali da ljude probude iz duhovnog sna i podsjete ih na dublju dimenziju postojanja. Kroz istoriju su, međutim, različite religijske institucije i teološke škole često dolazile u sukob sa učenjima koja su odstupala od njihovih prihvaćenih dogmi.

Ezoterijske istine se iz nekoliko razloga sastavljaju u priče koje imaju najmanje tri nivoa:

• bukvalni, za one koje ne zanima više značenje ni razmišljanje;

• moralni smisao, koji šalje poruku da se dobro i znanje sjedine u životu pojedinca i da se kroz život djeluje iz ljubavi prema Bogu i bližnjem;

• treći nivo koji kroz simbole otkriva njihovim poznavaocima više istine o porijeklu čovjeka, stvarnosti Univerzuma, brojnim stanovnicima i bićima Univerzuma, tog tijela Božijeg (sjetite se da je Isus narodu pričao priče koje narod može shvatiti, a učenicima otkrivao dublja značenja svega, ili Otkrovenja Jovanovog koje je najbolji primjer navedenog, koje ako čitate samo što je napisano, ne možete razumijeti ništa, ali ako poznajete simboliku tog vremena i kontekst tog vremena postaje jasno šta je pisac htio da kaže)

Za svakog i za svačiji nivo razumijevanja sebe i stvarnosti ostavljen je sloj Biblije.

Ipak, najbolje je pomjeriti se sa bukvalnog sloja razumijevanja, jer je na tom nivou upravo ogromna zamka uplitanja u besmislena pitanja i podjele među ljudima. Ipak, to je najniži stepen razumijevanja.

Za kraj:

Ljudi svih veroispovesti se rađaju, žive svoje živote, korisne ili jalove već prema naravi, i prošavši njihov tok, napuštaju pozornicu ovog sveta bez obzira na to u šta veruju ili ne veruju. Vrt paganskog poljodelca buja uz propisanu negu, a i vrt hrišćanskog poljodelca će biti isto tako zelen ako se o njemu bude starao. Oba će propasti ako budu zapušteni. Kiša pada podjednako i na pravedne i nepravedne, a verovanje ili neverovanje ne dodaje ništa čovekovom dostojanstvu niti tome koliko ima u svome ambaru. … Naše pravo bogatstvo leži u činjenici da verujemo. Naše lično prihvatanje je opipljiv znak nečeg višeg i prelepog, plemenitog i mudrog. Ono je neophodno za našu ličnu sigurnost. … Svaki na svoj način uživa u duhovnoj utehi. … Religija je neophodna čoveku, ali teologije koje se međusobno nadmeću nisu ni neophodne ni poželjne. Religiozne predrasude, religiozna isključivost i religiozni fanatizam su psihoze. (iz knjige: Menli Palmer Hol, Tajna doktrina u Bibliji, Stari i Novi Zavet, Metaphysica, Beograd, 2019.)

PS

Religija je tu da čovjeku pruži motivaciju i mudrost potrebnu za duhovni put koji svaki istinski čovjek mora sam preći (čovjek s Bogom, bez posrednika).

Igor Vlahović

IСXСNIKA