Sloboda je kada nisi vezan ni zašta, već prepušten Božijem promislu. Sloboda je kada se ne držiš za ostvarenje svojih želja kao da je to pitanje života ili smrti, već kada želju pošalješ poput pisma Ocu našem nebeskom, i znaš da šta god bilo ili ne bilo, dobro je jer Otac naš zna da li je naša želja po nas dobra ili loša, ili je treba odložiti. Sloboda je kada znaš da ne moraš ništa postići, očekivati, da jedino što trebaš jeste biti (bit – biti – živjeti, to je suština svega), jeste biti čovjek (živjeti kao čovjek, jer za to nas Bog stvori, po slici Svojoj On nas stvori, da ostvarimo tu sliku po kojoj smo stvoreni), biti hrabar, biti ispunjen vjerom jer vjera daje snagu, biti ispunjen ljubavlju, jer ljubav daje smisao životu, biti svjetlo svijetu. A slobodan se može biti kada smo potpuno prepušteni Bogu Ocu, jer kada smo s Njim, mi smo bogati i ništa nam ne može hvaliti, nikada. S Bogom mi smo živi. Kada živimo bez Boga, sa sopstvenom voljom i očekivanjima i zahtjevima nerealnim, kada smo okrenuti samo ka sopstvenim prohtjevima, sebični, tada mi smo mrtvi, i život je daleko od nas.

I stoga ja iznova kažem, kako sam prethodno kazao: Nijedan čovek ovde nije tako neuk, tako nesposoban za to, ako on samo može svoju volju Božijom milošću čisto i sasvim sjediniti s Božijom voljom, onda on treba u svojoj želji samo reći: “Gospode, pouči me svojoj premiloj volji i ojačaj me da nju vršim!” I Bog to učini tako sigurno kao što on živi, i Bog mu daje u isto tako izdašnom obilju na svaki način savršeno, baš kao što je dao i onoj ženi. Vidite, ovo može i najneukiji i najneznatniji među svima vama od Boga primiti još pre nego što danas iziđete iz crkve, ma još pre nego što ja danas do kraja ispovedam, u punoj istini i tako sigurno kao što Bog živi i kao što sam ja čovek! I stoga kažem: “Nemojte se bojati! Ova radost nije vam daleko, ako je samo hoćete razumno tražiti.” Sad ponavljam ono što je naš Gospod govorio: “Uđi, dobri i verni slugo, u radost svoga Gospoda! Jer si bio veran nad malim, stoga ću te postaviti nad svim dobrima svojim.” … Šta su Gospodova dobra? … Jer niko nije dobar niti ima dobra ili dobrote osim jedino od Njega. Stoga je to sav Njegov imetak. … Još jedna reč o tome: Šta je radost Gospodnja? Neobično pitanje! Kako bi se moglo objasniti ili iskazati ono što niko ne može razumeti ni saznati? Svejedno, ipak ću malo i o tome. “Radost Gospodnja” – pa to je sam Gospod i ništa drugo; a Gospod jeste živi, bivstveni, bivstujući razum koji sam sebe poima i sam u sebi jeste i živi i jeste isto. (Majstor Ekhart, Sve što saznajemo saznaje nas, Službeni glasnik, Beograd, 2019; propovjed “O bezimenom Bogu”)

Put u slobodu dat nam je. To Evanđelje je. Vitlejem, Jerusalim, Golgota, sve je to u nama. Simbolično gledano, Evanđelje moramo u našem životu od rođenja, preko krštenja, iskušenja, i puta Isusovog do vaskrsenja i mi proći. Evanđelje je put koji moramo preći. Evanđelje je priča o nama. Isus je put, istina i život nama svima. Evanđelje je direktan pravac u život vječni, smisleni, svjetlosni.

O slobodi, koja je siromaštvo duhom koju Gospod blagosilja (Blagosloveni su siromašni u duhu, njihovo je carstvo nebesko; Matej 5:3):

Ako čovek hoće da bude siromašan voljom, on mora hteti i želeti tako malo kako je hteo i želeo kad ga još nije bilo. Na taj način je siromašan onaj čovek koji ništa neće. … Ali mi kažemo da Bog nije ni bivstvovanje niti intelektualno bivstvovanje, niti On spoznaje ovo ili ono. Zato je Bog slobodan od svih stvari – i stoga On jeste sve stvari. Ko hoće da bude siromašan u duhu, taj mora biti siromašan u svem sopstvenom znanju, tako da ne zna ni o čemu, ni o Bogu ni o stvorenjima ni o sebi samome. Stoga je neophodno da čovek želi da o Božijim delima ništa ne zna niti spoznaje. Takav čovek može biti siromašan u sopstvenom spoznanju. … Ako neko nije kadar da razume ovu besedu, neka zbog toga ne muči brigom svoje srce. Jer sve dok nije izjednačen s ovom istinom, dotle on ovu propoved neće razumeti … (Majstor Ekhart, Sve što saznajemo saznaje nas, Službeni glasnik, Beograd, 2019; propovjed “O siromaštvu”)

Zato su Gospoda prepoznavali i u Njega vjerovali oni najmanji ovoga svijeta, ona skrušena grešnica, krvotočiva žena, slijepi Vartimej, … jer oni bili su siromašni duhom, bili su slobodni da prepoznaju i povjeruju.

Život je lijep kad smo slobodni, jer onda je sve čisto, sve lijepo, tada je i Bog sve i u svemu.

Hvala Gospodu na svemu! Bez Boga nema nas!

I.V.