Turista sa Balkana u Kini doživi nesreću i neophodna mu je transfuzija krvi. Traži se odgovarajuća, kompatibilna krvna grupa. Krv je obezbijeđena i turista je spašen. Donor je kineski državljanin.

U toj priči postoji jednostavna, ali važna činjenica: krv koja će nekome spasiti život ne mora imati nikakvu vezu s njegovom nacionalnošću ili porijeklom. Za transfuziju je ključna kompatibilnost krvnih grupa i drugih karakteristika krvi, a ne to da li je donor Kinez, Balkanac, Njemac ili bilo koje druge nacionalnosti.

Ova priča govori mnogo o našim pogrešnim uvjerenjima o „krvi i tlu“. Isto se, na drugačiji način, može reći i za teritorije. Granice se mijenjaju, narodi se sele, miješaju i stvaraju nove zajednice. Geografija i istorijski procesi utiču na oblikovanje naroda, ali narod nije samo pitanje teritorije ili biologije.

Pripadnost nekom narodu ili naciji prvenstveno je društvena i istorijska pojava. Ljudi određuju svoj osjećaj pripadnosti kroz jezik, kulturu, istorijsko iskustvo, zajedničke institucije, porodično nasljeđe i lično identifikovanje sa određenom zajednicom.

Narodi su se kroz istoriju neprestano susretali, miješali i međusobno uticali jedni na druge. Zato ne postoji „čist“ ili genetski izolovan narod u smislu jasno omeđene biološke kategorije. Postoje genetske razlike i određeni obrasci karakteristični za pojedine populacije, ali granice naroda ne poklapaju se jednostavno sa granicama biologije.

Sve ovo vrijedi imati na umu upravo zato što se na pogrešnim predstavama o krvi, porijeklu i „čistoti“ naroda mogu graditi predrasude, podjele i sukobi.

Budimo ljudi. Tako ćemo biti i bolji predstavnici naroda kojem osjećamo da pripadamo.

Prvo budimo ljudi.

Ostalo je sve lakše.

Igor Vlahović

IСXСNIKA